SUMPORENJE VINA – ŠTO BI MARTIN O TOME REKAO?

U razgovoru se o sumporenju vina možemo prikloniti raznim stajalištima – neki su veliki zagovornici, a neki taj proces smatraju iznimno štetnim.

Prije svega pitanje glasi: zašto bismo uopće sumporili vino?

Sumpor, čak i u vrlo malim količinama, može učiniti mnogo. Kao prvo, on sprječava da vino oksidira – što znači da će ono imati duži rok trajanja i neće se ukiseliti. Kao drugo, koristi se zbog svojih antibakterijskih svojstava – sprječava razmnožavanje loših bakterija (tako pomaže kvascu pri njegovom poslu) i djeluje protiv gljivica i plijesni.

*vino u svakom slučaju sadrži sumpor jer je on nusprodukt fermentacije, ovdje govorimo o dodavanju sumpora

Sumpor se u vino dodaje tako da se spriječi njegova oksidacija.

Drugo važno pitanje koje se sada poteže je: zašto ne bismo sumporili vino?

Ovdje možemo navesti isto nekoliko razloga: količina sumpora, koja se vinu dodaje, u ovom slučaju je ključna – zbog masovne proizvodnje u vina se počelo dodavati sve više sumpora (tako da dobijemo što više, što brže), a tako vino mijenja okus, niže je kvalitete i veća je mogućnost da ćete se sljedeći dan probuditi s glavoboljom. Drugi bi nam razlog protiv sumporenja možda mogao navesti Martin – iskonska proizvodnja vina i vinogradarstvo nisu isti kao današnji.

Iskonski je način proizvodnje vina onaj u glinenim amforama.

Sv. Martin živio je u 4. stoljeću na području Rimskog Carstva, a znamo da su Rimljani bili vrhunski vinari te je vinogradarstvo i ispijanje vina integrirano u njihov način života, pa ne čudi što se misli da je i on sam bio pravi vinoljubac.

Vratimo se sada na sumpor:
Rimljani su još davnih dana otkrili da je sumpor antiseptik i mogu se pronaći dokazi da su ga koristili u čišćenju svojih domova i ostalih gradskih objekata, a i da su ga koristili za dezinfekciju bačvi i amfora za vino.

Ipak, nigdje ne postoji dokaz da se sumpor koristio za samu proizvodnju vina: vino je prolazilo kroz samostalan i dug proces fermentacije u amforama, a sve ukazuje na to da se u proizvodnji zaista nisu koristili dodaci.

Više o prirodnom procesu fermentacije možete pročitati OVDJE.

Rezultat je toga bilo vino koje ima izražene sve note okusa i vrlo je slojevito. Isto tako, rimsko je vino bilo vegansko jer ga tada zasigurno nisu filtrirali supstancama životinjskog podrijetla.

U tom slučaju valja potražiti prirodna i organska vina.

U prirodna se vina ne dodaju sulfiti, a u organska se mogu (manje od 150 mg/l za bijelo vino i manje od 100 mg/l za crveno vino).

Ako ujedino želite da vino bude vegansko, svakako pogledajte na etiketu – ako na boci nije označeno da je vegansko, tada nije certificirano i vjerojatno ima tragove životinjskog proizvoda.

Zeropuro veganska i biodinamička vina – Primitivo, Malvasia, Pecorino.

Vino u koje nisu dodani sumpor i drugi aditivi te koje je istovremeno vegansko i biodinamičko jest Zeropuro talijansko vino.

Lunaria veganska i biodinamička vina – pinot i malvasia.

Zbog toga što nije sumporeno i što je proizvedeno prema strogim načelima prirodne proizvodnje, okus mu se značajno razlikuje od vina koja su široko rasprostranjena, tj. komercijalna i/ili proizvedena na drugačiji način.

 S druge strane, ako želite probati vino s vrlo niskim udjelom sumpora, koje je također vegansko i proizvedeno u sklopu biodinamičkog vinograda – valja pogledati u smjeru Lunaria vina. Nećete se razočarati.